wrapper

Sprache auswählen:

Narod i geografski položaj

Albanci, Turci, Slaveni ili Sirijci? Činjenica je da je ovo jako kompleksno pitanje te se ne može precizno odrediti porijeklo svih Gorana i da su oni „mješavina“ svih gore navedenih naroda koji su se iz raznih razloga u različitim vremenima naseljavali na prostorima Gore.

Gorani su narod koji živi na teritoriji Gore koja se prostire na nekih 400km2 na padinama Šar planine i Koritnika na samom jugu Kosova i na granicama sa Albanijom i Makedonijom ¹. Sama riječ "gora" znači brdo ili planina što ukazuje da je Gora naseljena po brdima gdje nadmorska visina svakog sela iznosi bar 1000m. Navedene Šarske planine i Koritnik sve više privlače pažnju turista iz regiona, a i šire. Šar planina je gola, sve sami pašnjaci sa mnogo potoka i ponekih jezera i stijena što ju čine podobnom za stočarstvo i poljoprivredu kao i za turističke atrakcije kao što već postoji ski centar "Arxhena" u selu "Brod".

Sa druge strane, Koritnik je gusta šuma posebnog visokog bora za koji se smatra da postoji tu i još na jednom mjestu u Francuskoj na čitavom svijetu. Koritnik je pun raznih čajeva, aromatičnih i ljekovitih biljaka, divljih jagoda i malina. Na Šar planini i Koritniku, tj. u Gori, danas živi oko 8000 Gorana na Kosovu i 5000 u Albaniji i Makedoniji podjeljenih u 19 sela na Kosovu, 9 u Albaniji i 2 u Makedoniji. Ovaj broj populacije je samo na Kosovu prije rata iznosio cifru od 16.817 ljudi prema zvaničnom popisu iz 1991. godine. Jezik kojim se govori u Gori je vrsta slavenskog jezika koji ponajviše liči makedonskom, ali sadrži, također, puno turskih i arapskih riječi.

Gostoprimstvo, spremnost i marljivost u poslu su karakteristike koje krase Gorane. Pominjanjem posla, ne možemo nastaviti dalje, a ne spomenuti Goranske poslastičare, buregdžinice i ćevapdžinice. Ako već nešto i znate o Goranima, to su sigurno njihove baklave, tulumbe, šampite ili pak bureci i ćevapi. Goranska priča je „gurbetska“ priča, a riječ „gurbet“[1] se u Gori koristi za muškarca koji napusti svoju porodicu i ide u drugim zemljama da radi i traži nafaku kako bi održavao svoju porodicu. Ovom su praksom Gorani još početkom druge polovine 20. vijeka otvarali slastičarnice i buregdžinice širom bivše Jugoslavije do te mjere da ih je do devedesetih godina prošlog vijeka bilo po svim gradovima i mjestima Bosne, Srbije, Makedonije, Albanije, Kosova pa čak i u nekim dijelima Turske i Bugarske[2]. Izvorno, Gorani su takođe stočari i poljoprivrednici, ali je to danas tako samo u nekim selima Gore. Kako ljudi sve manje čuvaju stoku, potreba za farmerima preduzetnicima je veća pa tako u selima Brod i Restelica postoje farme i sa po nekoliko stotina grla sitne i krupne stoke.

 

Islam i tradicija

Gorani su narod muslimanske vjeroispovijesti, a u njihovoj Gori se ističu bijele munare čiji ezani odjekuju u daljini i tjeraju divljač da se ne spusti u prazna sela. Oni su narod mješovitih tradicija i kultura koje su posljedica naseljavanja raznih naroda na tom prostoru. Ubjedljivo najveći dio goranske tradicije vezuje se za vjeridbu i svadbu. U ovoj tradiciji se osjeća ta mješovitost porijekla jer tradicionalna goranska svadba se sastoji od raznih kršćanskih, paganskih pa i nekih islamskih običaja. Ono što se najviše izdvaja jeste poznata goranska nošnja koja se sastoji od raznovrsnih odjevnih materijala, ručno napravljenim i ukrašenim lijepim dodacima. Osim goranske narodne nošnje, Gora je poznata po šarskom siru i drugim ukusnim kuhanim i tjesnatim jelima, ali i po Šarplanincu, posebnoj rasi velikih pasa čuvara poznatih po odanosti i štićenju teritorije svojih vlasnika i njihovih stada. Često je rečeno, čak, i da se pravi Šarplaninac ne plaši ni vuka.

Tako je i sa praznicima, u Gori se obilježava Kurbanski i Ramazanski bajram, ali, nažalost, isto tako i još u većem broju, paganski praznik Đurđevdan. Pored određenih paganskih rituala Đurđevdana, neki ljudi u Gori smatraju da se ovim praznikom proslavlja izlazak iz duge zime, koja u Gori zna biti jako hladna i surova. Pored svih uvedenih mješavina, svi se u Gori predstavljaju kao muslimani i svaka kuća ima barem po jedan mushaf. Od starijih ljudi se, također, može čuti kako su stariji Gorani znali arapsko pismo i izučavali Kur’an, učili svoje porodice islamskom ponašanju, te se to vidjelo i na njihovim licima i odjeći od stida i morala.

Nažalost, ovaj razvoj islamskog učenja je bio duboko usporen ili, čak, zaustavljen komuniznom koji je u Goru došao u drugoj polovini 20. vijeka, čije su posljedice, nažalost, i dan danas primjetne kod ljudi. Lično sam od svoje nene slušao priče da su im Srbi, a i drugi Gorani, u komunizmu zabranjivali da nose mahrame, da idu u džamiju, a kad bi ih primijetili da poste u ramazanu, oni bi ih silom tjerali da nešto popiju i pojedu. Opet, neka je hvala Allahu koji je narodu Gore pomogao u tom teškom periodu pa je Islam u Gori ne samo preživio, nego se posljednjih godina mladi ljudi u velikom broju vraćaju svojoj prelijepoj vjeri u tolikoj mjeri da su ljeti neke džamije u Gori pune mladih ljudi tokom svih pet dnevnih namaza.

 

Najstarija džamija na balkanu

Kad smo već kod punih džamija, podatak koji od početka ovog teksta nestrpljivo čekate, a to je da je prva džamija na Balkanu sagrađena u Gori i koja je i dan danas u funkciji. Riječ je o hadži Husejnovoj džamiji koja se nalazi u selu Mlike u Gori, a izgradili su je imigranti iz Halepa, Sirija4. Na kamenoj ploči zazidanoj pri samom ulazu u džamiju napisanoj na arapskom jeziku, stoji da je džamija izgrađena 1289., a renovirao ju je Ahmed Al-Aga 1822. godine.[5]

Kao potvrda ove teze je i dokument koji su muslimani Gore dobili 1995. godine iz Damaska od Ministarstva Vakufa Sirijske Arapske Republike koji možete pročitati u prevodu: „Mi, Muftijstvo okruga Halep, u Arapskoj Sirijskoj Republici, potvrđujemo da je porodica Al-Aga jedna čvrsta i drevna porodica od koje je nekoliko članova iselilo 1095. godine i nastavljeno je njihovo iseljenje do 1291. godine i izgradili su džamiju u njihovom selu Mlike da im bude mjesto za obavljanje vjerskih obreda. Na osnovu toga, ova džamija je zaista vlasništvo ovih porodica, odnosno, arapskih muslimanskih iseljenih porodica i nije od osmanlijskih građevina. Mi potvrđujemo njihovo vlasništvo i molimo nadležne da im u tome pomognu.”

Također, dokaz da su se u Gori davno naselili muslimani iz Sirije je i to da u Gori danas postoji porodica „Halepovci (Aljabakovci)“ što potvrđuje njihovo porijeklo iz Halepa i njih ima u selima Kruševo, Dragaš, Restelica i Mlike[6]. Pored toga, najstariji poznati dokument iz srednjeg vijeka u kojem se pominje ime nekog naselja Gore je Dečanska hrisovulja iz 1327. godine. U njoj se javlja selo sa imenom Vrabča, što je, svakako, ime današnjeg sijela Rapča[7]. Ovi podaci ukazuju da Gorani kao narod postoje skoro milenijum unazad ili bolje reći puno stariji od današnje Amerike.

Pored najstarije Džamije na Balkanu, onim čime se Gorani mogu ponositi su i Goranski šehidi koji su pali boreći se na strani Turske, strani naše braće muslimana, u prvom Svjetskom ratu na Čanakalju 1915. godine. Naime, prema riječima profesora Sadika Idrizia Aljabaka (historičara i autora mnogih djela o Gori), tačan se broj Gorana koji su se pridružili Turskom bajraku na Čanakalju ne zna, ali je to po svim saznanjima broj od oko 200 ljudi od kojih su svi ili skoro svi pali kao šehidi u bitci[8]. Bitka na Čanakalju (Galipolju) je jedna od najžešćih u historiji gdje su se Turci i drugi muslimani branili od okupatorskih snaga Velike Britanije i Francuske sa dodatnim pojačanjima iz Australije i Kanade. Osmansko carstvo i muslimani su na ovoj bitci trijumfovali i odbranili Galipolje, a procjenuje se da je ukupan broj šehida iznosio preko 200 hiljada.[9]

 

Gorani i Džemat Ikre iz Minhena

Najslađe smo ostavili za kraj - bratska veza Gorana sa bošnjacima džemata Ikre, ovdje u Minhenu. Ono što se prvo osjeti kad je ova veza u pitanju jeste to da su braća i sestre u ovom Džematu svi kao jedan, svi su jedna porodica koja se svakim danom jača i širi, svi se vole u ime Allaha, pomažu jedan drugog i uopšte niko ne pravi razlike što neko dolazi iz ovog ili onog grada, ove ili one države. Jer, kada su vjernici u pitanju, oni su uvijek istih interesa, vole isto i preziru isto, zato što je islam svugdje isti, uči istom savršenom načinu življenja i ponašanja. Islam je kultura i tradicija sama za sebe. Džemat Ikre je sebi postavio prioritet učenja i odgajanja njihovih članova na putu poboljšanja sebe i zajednice u kojoj živimo i na putu dobra kao i pomaganje onih u potrebi širom svijeta. Zato, kao takav, Ikre predstavlja neophodan vjetar u leđa svakom članu i dom bez koga se ne može, pogotovo u današnjim teškim vremenima.
Gorani svakako imaju svoj udio u tome da Ikre bude onakak kakav jeste, čak je u samom vrhu džematskog Odbora ljudi iz Gore koji vrijedno rade za Džemat pored drugih obaveza. A da je to zaista tako, govori nam i sam predsjednik Džemata, Almir Botonjić: „Moram reći da imam veoma pozitivno iskustvo sa goranskim porodicama. Osim što su vrhunski slastičari, oni su veoma društveni insani. Krasi ih, nadasve, lijep bonton, vrijedni su i darežljivi, te nisu nimalo nametljivi. Neke od njih, porodice Feta i Miftari, već više od jedne decenije daju veliki doprinos u jačanju našeg Džemata ali i islama općenito. Takve porodice je velika čast imati kao džematlije ali i kao prijatelje.“

________________________

[1] Gurbet je pojam turskog porekla, nastao od turske reči gabir, što u prevodu znači – stranac, tuđinac, skitnica, emigrant, vagabundo. Turski glagol garebe u prevodu znači: napustiti svoju zemlju, emigrirati, odseliti se. Preuzeto sa: https://www.znacenjereci.com/gurbet/
[2] Idrizi Aljabak S. (2012) Jezik i stil narodne poezije Gore;. (Ministarstvo obrazovanja, nauke i tehnologije Vlade Republike Kosovo)
[3] Idrizi Aljabak S. (2012) Jezik i stil narodne poezije Gore;. (Ministarstvo obrazovanja, nauke i tehnologije Vlade Republike Kosovo)

[4] Idrizi Aljabak S. (2004) Gora Daleka i Sama; str.68. (ALEM, Prizren)
[5] Memedović.R(2016) Prvu džamiju na Balkanu su izgradili imigranti iz Halepa. Preuzeto sa: https://www.dialogos.ba/…/prvu-dzamiju-na-balkanu-izgradil…/
[6] Idrizi Aljabak S. (2004) Gora Daleka i Sama; str.68. (ALEM, Prizren)
[7] Idrizi Aljabak S. (2012) Jezik i stil narodne poezije Gore; str.20. (Ministarstvo obrazovanja, nauke i tehnologije Vlade Republike Kosovo)
[8] Idrizi Aljabak S. (2019) Goranski šehidi na Čanakalju (Intervju)
[9] Medžlis Islamske Zajednice Bijelina (2015) Dan kada je 20.000 bošnjaka branilo Osmansko carstvo na Galipolju; Preuzeto sa: https://mizbijeljina.ba/…/canakkale-dan-kada-je-20-000-bos…/

 

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.
Ok