wrapper

Aktuelna dešavanja

Intervju – Almir Botonjić (predsjednik džemata Ikre iz Minhena): Bošnjaci kao asistenti u radu sa izbjeglicama u Njemačkoj

 

Objavljujemo razgovor Islamskih informativnih novina Preporod (15.09.2015. god.) sa Almirom Botonjić, predsjednikom džemata IKRE u Minhenu 

 

Uključeni ste u rad sa izbjeglicama koji upravo pristižu u velikom broju u Njemačku. Recite nam nešto više o tome.

Grad Minhen kao i drugi gradovi u Njemačkoj, iznenađeni su ovako velikim prilivom izbjeglih u ovu zemlju. Nisu očekivali ovako veliki broj. Ono što je specifično za ovaj izbjeglički val je veći broj izbjeglica iz muslimanskih zemalja, među kojima je i veliki broj tinejdžera. Iz tog razloga grad Minhen je zamolio islamska udruženja i neke džemate u Minhenu da im pomognu. Uprava grada se obratila za pomoć Vijeću muslimana koje okuplja predstavnike svih džemata u Minhenu i oni su predložili mene kao osobu koja bi im mogla pomoći u radu sa mlađom populacijom ovih izbjeglica. Rado sam se odazvao ovom pozivu koji me je vratio u dane kada sam i ja kao dječak došao u Njemačku kao prognanik iz BiH. Do sada sam obišao četiri izbjeglička kampa u kojima su smještani dječaci i djevojčice u dobi od 13 do 17 godina iz Afganistana, Somalije, Eritreje i drugih zemalja.To je bilo početkom ramazana ove godine. Odgajatelji su zatražili našu pomoć, jer su željeli ostvariti istinsku komunikaciju sa ovom djecom.

 

Za ovaj zadatak smo posebno pogodni mi muslimani iz BiH

 

Koja su to pitanja?

Pitanja vezana za njihovu prilagodbu novom društvu. Mnogi među njima imaju zavidno vjersko obrazovanje i zbog toga su pedagozi i odgojitelji koji rade sa njima zatražili našu asistenciju. Mi iz muslimanskih udruženja smo se trudili da ovoj djeci pomognemo da pravilno vide svoje stanje i da im ga u kontekstu islamskih propisa pojasnimo, kao i da im pomognemo da se brže naviknu na novu zemlju koja im je pružila utočište. Za taj zadatak smo posebno pogodni mi muslimani koji dolazimo iz BiH. Mi na ovom polju, zaista, možemo dati značajan doprinos, jer dolazimo iz jednog multikulturnog društva, znamo šta znači biti izbjeglica i cijenimo ono što nam je dala zemlja koja nam je pružila utočište kada nam je bilo najteže. Ovi tinejdžeri nisu imali priliku do sada živjeti u takvim sredinama i mi smo im došli kao najbolji tumači društva u koje su došli.

 

Kako su odgojitelji prihvatili vaše savjete?

Više nego dobronamjerno. Naprimjer, odgojiteljice su u želji da steknu njihovo povjerenje počele voditi računa o tome kako se odijevaju sukladno njihovim primjedbama i tako pokazale svoju dobronamjernost.U vrijeme naših prvih posjeta, vrijeme ramazana, dešavalo se da dječaci odbijaju da piju lijekove u vrijeme posta, bez obzira što su bolovali od hepatitisa ili nekih drugih bolesti koje su iziskivale ozbiljan liječnički tretman. Gledali smo da im budemo kao neko iz njihove familije i pomognemo. Mnogi među njima su bili siročad. Nije bilo roditelja da ih upućuje.

Organizirali smo i klanjanje teravih namaza za njih i tako se družili sa njima. Za iftare smo im nosili bosanska jela s kojima su bili oduševljeni.

 

Kako su ova djeca stigla u Njemačku?

Došli su na razne načine. Mnogi o tome ne žele ni govoriti. Uglavnom je to bilo čamcima do Italije pa dalje. Grupa o kojoj govorim je stigla prije ramazana. Neki imaju bolji neki lošiji smještaj. U nekim kampovima je bilo problema, ali ova omladina koja je dobila smještaj u domovima ima veoma dobar smještaj i tretman. Sa njima se radi u grupama od po 15 ili 30 djece.

 

 Kako se pripremaju za nastavak školovanja?

U domovima koje sam ja obišao nude se razni kursevi, a prije svega kurs njemačkog jezika i kulture, kursevi kuhanja, razne sportske aktivnosti. Uglavnom se radi o kursevima koji će im pomoći da se što brže uklope u društvo i krenu dalje.

 

Kako je ocijenjen Vaš rad sa njima?

Svi su bili veoma zadovoljni našim radom. Zaista smo ostvarili lijep kontakt. Znate, kada sam ja 1992. došao u Njemačku, kao prognanik iz mog rodnog Ključa imao sam 13 godina – koliko ima većina ovih dječaka. Tako sam i razgovarao sa njima, na osnovu ličnog iskustva. Pričao sam im kako sam i ja došao kao i oni, kao prognanik iz moje zemlje i da je njemačko društvo, uglavnom, spremno da ponudi priliku da se u njega integriraš. Naravno, postoje i ti negativni izuzeci – protivnici naše integracije, ali to su izuzeci.

U razgovoru sa ovim tinejdžerima sam insistirao da što prije nauče njemački jezik, da upoznaju kulturu društva, jer je onda sve puno lakše ostvariti – učiti zanat i ići dalje.

 

Pored Vašeg redovnog posla aktivni ste i u svom džematu.

Da, predsjednik sam džemata IKRE koji okuplja oko 75 porodica, pretežno bošnjačkih, ali imamo i određen broj njemačkih državljana, kao i porodica sa područja bivše Jugovslavije. Imamo vema dobru saradnju sa drugim bošnjačkim džematima i udruženjima u Minhenu i Njemačkoj. U gradskoj upravi grada Minhena imamo Vijeće muslimana koje predstavlja sve džemate u ovom gradu, pa tako i one bošnjačke koje zastupa Amel Matrić, koji dolazi iz našeg džemata.

 

Rad sa djecom je prioritet

Do sada smo imali mekteb za djecu od 5 godina pa nadalje, a kako, hvala Bogu, ima sve više djece imamo namjeru oformiti i vrtić u sklopu našeg džemata. Trenutno se nalazimo u prostorijama koje su nam, hvala Allahu, postale premalene, tako da smo već pokrenuli projekat kupovine džamije u Minhenu.

 

Kakve su reakcije na inicijativu oko nove džamije?

Imamo različita mišljenja, ali u Minhenu ima preko 100 000 muslimana. To nije mali broj, a i veliki je priliv migranata i izbjeglica, među kojima je i znatan broj muslimana, tako da se grad Minhen priprema i u tom pravcu. Više nemamo priču od prije nekoliko godina da islam ne pripada Njemačkoj. Naravno imamo i negativnih iskustava, ali je puno više ovih pozitivnih. Većina bolnica ima mesdžid kao i aerodromi. U vrtićima nema svinjetine. Omogućavanje obavljanja namaza tokom radnog vremena, nošenje hidžaba kao nešto normalno potvrđuje opredjeljenost ove zemlje za njegovanjem vrijednosti i zaštite ljudskih prava.

 

Izuzimajući IZ BiH, malo ko poklanja pažnju dijaspori

Redovno pratite šta se dešava u BiH?

Nastojimo biti od pomoći gdje god je to moguće. Tokom popisa npr. imali smo radnu grupa koja je bila sastavljena ne samo od predstavnika džemata, nego i drugih udruženja. Cilj nam je bio da popišemo sve Bošnajke koji žive ovdje, iako, nažalost, još nemamo informacije o rezulatima ovog popisa.

Želim da istaknem da bi država, naši predstavnici, trebali konačno shvatiti važnost bošnjačke dijaspore. Drugi se itekako brinu o svojim dijasporama. Kod nas to, nažalost, nije slučaj. Izuzimajući Islamsku zajednicu, malo ko poklanja pažnju dijaspori i činjenici da mi već imamo treću generaciju Bošnjaka u Njemačkoj, tj. u Evropi. Plašimo se da ova  generacija koja se sada rađa, van naše matice, neće biti vezana za nju kao što smo mi rođeni u njoj. Ako se nešto SADA ne učini, izgubićemo i ovu i naredne generacije, a one su blago koje bi sutra itekako moglo biti od pomoći našem narodu i našoj državi.

 

Šta je po Vama prioritet u tom djelovanju za očuvanje ovih generacija?

Da imamo redovnu komunikaciju između naših predstavnika i dijaspore. Da to ne bude samo jednom u četiri godine – samo kada su izbori, jer država kao država može mnogo više učiniti nego mi kao pojedinci. Ono što imamo je to što imamo u  okviru džemata, ali ne može sve što nam treba pasti na leđa Islamske zajednice. U Minhenu živi 10 000 Bošnjaka. To nije mali broj, a da ne govorim o Njemačkoj u cjelini. Veoma je važno zadržati vezu naše djece sa svojom maticom. Moramo sami sebi priznati da naša djeca koja odrastaju vani sanjaju na jeziku zemlje u kojoj žive. Čak i kada smo na odmoru u BiH možemo vidjeti da naša djeca međusobno, uglavnom, govore njemački, holandski, engleski – jezik zemlje u kojoj odrastaju, iako znaju i bosanski. Naravno da trebaju znati jezik zemlje u kojoj žive, ali trebaju znati i jezik svoje zemlje – da sačuvaju svoj i nacionalni i vjerski identitet, a jedno od najučinkovitijih sredstava za to je očuvanje svog jezika. Nama je hitno potrebna uspostava škola u kojima će naša djeca moći učiti bosanski jezik van BiH i tako ga sačuvati na nivou koji će odgovarati njihovom obrazovanju sutra. Vjerujte, to je prioritet prioriteta.

IZ u saradnji sa civilnim sektorom može dati puno bolje rezultate.

 

Bošnjaci u Minhenu zajedno na bajram namazu

Kako Bošnjaci u Minhenu dočekuju Kurban bajram?

Iznajmljuju jednu veliku salu gdje svi zajedno klanjamo bajram namaz. Naši kurbani se uglavnom kolju u Sarajevu. Uplaćujemo preko Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj sredstva koja se prosljeđuju IZ BiH u Sarajevu.

 

Razgovarala: Ajša Hafizović Hadžimešić

 

Izvor: www.igbd.org

-