wrapper

Aktuelna dešavanja

Proteklog vikenda je džemat Ikre imao čast da ugosti suradnike RTV BIR (Radio-televizije Islamske zajednice Bosne i Hercegovine), a Ismet Bećar koji je jedan od gostiju se u subotu prigodnim predavanjem obratio džematlijama. Tema njegovog obraćanja je bila "Pozitivna komunikacija". 

U uvodu predavanja se osvrnuo na jednu osvještavajuću činjenicu, činjenicu naše realnosti i svijeta u kojem živimo. Ukratko rečeno, naš svijet je "Svijet u kojima su svi jednaki, ali su neki više jednaki nego drugi" tj. "Svijet u kojem jaki i moćni imaju privilegije". U uvodu je također bilo riječi i o medijskoj manipulaciji, gdje je citiran britanski književnik George Orwell koji objašnjava da se manipulacija čovjekom vrši kroz "razbijanje ljudske pameti na sitne komadiće" nakon čega slijedi sastavljanje novog, željenog oblika tj.mišljenja. Također je naveden i primjer Musa a.s. u situaciji gdje je bio sukobljen sa "čarobnjacima" njegovog doba. Primjer bacanja njihovih štapova, od kojih su se prisutnima učinile zmije, je primjer jedne takve manipulacije masama.

Kako mjenjati naopaku i nesretnu sliku čovječanstva? Gdje je naša moć i snaga? 
Odgovor leži u vraćanju na komunikaciju rječju, na vraćanju Božanskom načinu komunikacije tj. na način koji je koristio naš miljenik i poslanik Muhammed a.s.w.s., koji je bio najbolji komunikator ikada i koji je primjenom pozitivne komunikacije trajno promjenio opis lica zemlje. Najbolji primjer toga je promjena i preodgoj tadašnjeg arapskog, tada barbarskog, naroda koji je svoju žensku djecu živu zakopavao, u narod koji će kasnije doći na sami krov svijeta i civilizacije. Ljudi su voljeli njegovu komunikološku metodu, lijepe riječi i istinu.
 
Svjetski mediji iz dana u dan proizvode krize, ali i realiti šou koji služi za zaglupljivanje njihovih konzumenata. Način borbe protiv takvih pojava je povratak božanskoj riječi koja vrlo jasno osuđuje takve stvari: ''Allah ne voli da se o zlu glasno (javno) govori, to može samo onaj kome je nepravda učinjena''. (En-Nisa', 148.). Kur'an osuđuje jezik sašaptavanja, afere, etiketiranje ljudi, kao i širenje neprovjerenih informacija, te poziva na drugu vrstu komunikacije: "Reci robovima mojim da govore samo lijepe riječi: – jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među vama,šejtan je,doista,čovjekov otvoreni neprijatelj" (Al – Isra 53); "K Njemu se dižu lijepe riječi, i dobro djelo On prima." (Fatir: 10). 


Naveden je još jedan primjer "pozitivne komunikacije" koji se desio između dvojice ashaba, koji pripadaju generaciji koja je najbolja generacija ljudi koji su i koji će hoditi zemljom, Muavije i Abdullaha ibn Zubejra. Oni su imali su voćnjake jedan do drugog. Jednog dana su Muavijine sluge, navodnjavajući Muavijine voćnjake, ušli u voćnjak Abdullaha ibn Zubejra, polomili ogradu i trgali plodove. To je naljutilo Abdullaha ibn Zubejra, pa je napisao pismo Muaviji koje je počeo sa opasnom uvredom. Sadržaj pisma je bio slijedeći: "O sine žene koja je jela džigericu (misleći na Hind, tj. majku Muavijinu koja je sa Hamzom uradila ono što je uradila u vrijeme prije primanja Islama), tvoje sluge su uradili to i to sa mojim voćnjakom i ja želim da mi to nadoknadiš." Na ovo pismo Muavija je odgovorio: "O sine Zatu-n-nitakajn - Vlasnice dvaju pojasa (tj. Esme, r.a., koju je Resul, a.s., tako nazvao pošto je uzela hranu za Resula, a.s., i Ebu Bekra krajevima svoje haljine i obećao joj dva pojasa u džennetu). Pišeš mi da su moje sluge loše postupili i nanijeli ti nepravdu. Što se tiče njiha oni su od danas tvoje vlasništvo, a što se tiče voćnjaka i njega ti poklanjam u ime Allaha. Tako mi Allaha, kad bi se između tebe i mene ispriječio sav dunjaluk, ja bih žrtvovao dunjaluk za našu ljubav u ime Allaha.".

Predavač je još između ostalog i odao džematu Ikre i onima koji rade za taj džemat priznanje za činjenje svega kako bi se očuvala ono što je sveto i što nas čini ljudima, a to je naša vjera, naša slava, naš najveći atribut. U tom kontekstu citiran je i Nelson Mendela, dobitnik Nobelove nagrade za mir, legenda borbe protiv apartheida i predani borac za ljudska prava koji je rekao: "Ja sam u dubini moje duše čovjek optimista, mada ne znam da li je to moja prirodna ili stečena osobina. Jedan od znakova tog optimizma jeste i taj da čovjek uvjek drži glavu uspravno s pogledom usmjerenim visoko prema nebu, i da uvijek korača naprijed. Doživio sam mnogo teških trenutaka u životu zbog kojih sam skoro bio izgubio vjeru u ljudskost, ali se nikada nisam predao očaju. Jer, očaj je put u neuspjeh i sigurnu smrt. Proveo sam dugo vremena na putu borbe za slobodu i uložio ogroman trud da ne posustanem i ne padnem. Priznajem da su mi koraci ponekad bili nesigurni i kao da su me htjeli izdat. Međutim, ja sam kroz tu borbu otkrio jednu veliku tajnu, a to je da slobodan čovjek, ma koliku planinu osvojio, shvati da iza nje dolazi nova, isto tako velika planina, koju mora osvojiti."
 
"Povedite brigu, vi koje ste nasljednice najboljih žena u povijesti ljudskog roda, Hatidže bint Huvejlid - žene Allahovog poslanika Muhammeda a.s.w.s. koja mu je bila najveća podrška poslanstvu, Merjeme - majke Isaove, Asje - žene faraonove koja je ustala protiv silnika, o tome kako izgledaju vaše porodice, kako izgledaju vaši domovi, kako izgleda emanet koji vam je povjeren i za koji ste preuzele brigu. Ne dopustite da naši domovi budu prljavi brlozi, u kojma se ne zna ni ko pije ni ko plaća i u kojima televizija, koja vrlo često sistematski laže o događajima u svijetu, odgaja našu djecu. Budite pastirice u domovima vaših muževa. A vi o muškarci koje je Allah odlikovao i uzdigao vas jedan stepen i dao vam počast i dostojanstvo, vodite računa o vašim suprugama. Ne zaboravite da Poslanik a.s. nikad nije došao u posjetu svojoj kćerki, a da joj ne bi iskazao počast. Stao bi na sred sobe i primio je za ruku, poljubio je i komunicirao sa njom sa najvišim poštovanjem. Kada bi krenuo u neki pohod svratio bi do nje, s njom se pozdravio i iskazao joj ljubav i pažnju. Naši sinovi i naše kćeri su ili naš zalog pred Allahom ili naše džehennemsko gorivo. Povedimo računa o onome što je najvažniji emanet naših života. Ne zaboravite zemlju iz koje dolazite. Ne zaboravite da je za slobodu te zemlje i naroda kojem pripadate, stotine golobradih mladića, koji nisu bili u prilici da osjete ikakvu radost ovog života, dali ono što je najvrjednije! Da su po toj bosanskoj hudnici i uzduž i poprijeko poredani kaburovi njenih najboljih sinova! I ne zaboravite da ta bitka još uvijek nije završena, jer je Allahova volja i odredba da se zlo sa jedne i dobro s druge strane neprestano sukobljavaju." bila je jedna od završnih poruka našeg gosta.
 
Jako je teško prenijeti sve što je te noći rečeno, a nemoguće je prenijeti osjećanja, pouke i poruke koje su se mogle osjetiti i uzeti. Svi prisutni su bili oduševljeni onime što su imali priliku čuti i svoje oduševljenje nisu krili. Doista su ova noć i ovo obraćanje ostavili vidljive pozitvne tragove na sve nas.
 

-